
MARIO DOBREČEVIĆ, polaznik 40. spikerske radionice
Draga Dunja, prošlo je tjedan dana otkad je završila jubilarna 40. spikerska radionica pa sam ti odlučio pisati. Ja sam dobro, a vjerujem i ti. Ne mogu ni zamisliti kakvu otkačenu masku danas nosiš! Inače, moj glas je također dobro, čujem napredak zahvaljujući detaljnim uputama i glasovnim vježbama koje si nam svaki put tako srčano i predano demonstrirala. Zato je svaki trening kod kuće sve slobodniji, življi, glasniji - ma čudo je što si u stanju izvući iz čovjeka. Veliko Ti hvala za to. Trebaš sad tek vidjeti rad ruku dok čitam, bila bi ponosna! Ma kakvo 'ne mogu'?!
(Uvjerljivo, pomalo glumački):
Dragi Nikola, mentore za naš prvi sinkronizirani crtani film. Zadatak je to bio toliko drugačiji od svega ostaloga s čime smo se na radionici susreli, drago mi je da su tvoje iskustvo i smjernice pridonijeli kolektivnom elanu tijekom snimanja i uvoda u radionicu, svaki put. Snimanje crtića je možda bilo kratko ali slatko, no baš zato će se pamtiti još dugo, dugo.
(Nabrijano, angažirano):
Dragi Ljubomire, majstore od produkcije i ugođaja! Nadam se da nismo previše vikali i pljuckali u (iznova dezinficirani) mikrofon, te da je i tebi bilo upola zabavno montirati naše glasove kao što je nama bilo zabavno snimati. I hvala ti što si na svaki od naših glasova bacio skroz novo svjetlo. Ili... zvuk?
(Opušteno):
Dragi Marinko, da te srce ne sluša, gdje bi bila nam duša? Ovaj put si ti nas pozorno slušao, motivirao, mentorirao i inspirirao. Hvala ti na svemu!
Poslušajte kako zvuči Mario: