Radno iskustvo: Narodni radio, Radio Sisak, Radio Velika Gorica
Glasovne vještine:
pjevanje (s/mz), oponašanje, gluma, sposobnost izvođenja različitih vrsta glasova (za animirane filmove), engleski jezik, djelomično portugalski i ruski
Sviđa vam se kako zvuči Ksenija?
razgovor je snimljen 18.5.2009.
Audicija
Sigurno ste nebrojeno mnogo puta u životu čuli kako je važno u pravo vrijeme biti na pravom mjestu. Mislim da se upravo to dogodilo meni kada sam došla na audiciju za radijskog spikera-voditelja na Radio Veliku Goricu. Saznavši, naime, za audiciju u trenutku kada je ona za ženske glasove već bila održana, uspjela sam dogovoriti da dođem na onu za muške. Zapravo nisam išla s prevelikim tenzijama jer sam posao imala, no s obzirom na to da sam bila na prodiljnom dopustu, bio je to dobar trenutak u kojem sam mogla isprobati nešto što me oduvijek zanimalo.Sjećam se da nisam imala nikakve „pripremljene“ odgovore te sam na razgovoru koji je prethodio čitanju, nekoliko puta ponovila: “Javila sam se jer mislim da ja to mogu!“. Uslijedilo je probno čitanje, a nakon nekoliko dana poziv glazbenog urednika. Rekao je: “Preslušali smo Vašu snimku i mislimo da tu ima materijala.“ Kada se danas neki moji kolege iz produkcije osvrnu na moje početke, kažu da sam puno napredovala - valjda je taj moj materijal u međuvremenu dobro oblikovan :-), bilo bi tužno da nije tako. Ipak, to ne znači da sam i sama zadovoljna u potpunosti. Vrlo sam samokritična i često mislim da sam mogla (ili bih trebala moći) bolje. Očekujem još puno rada, jer želim izvući maksimum iz sebe.Kada se čujem u nekoj reklami, slušam prvenstveno kako sam nešto interpretirala, obično mi padne na pamet da sam mogla i ovako, i onako... Volim čuti kritiku, jer me loša tjera da budem bolja, a dobra da pokušam još bolje. No, ono što je sigurno istina, jest: koliko god dobri bili, ne možete se dopasti svima. Kada si to posložite u glavi, lakše je raditi.
"Ono nešto"
Sumnjam da se bez talenta može puno, moraš imati „ono nešto“, osim ugodnog glasa bitan je način na koji donosiš riječi u eter; osobno sam uvijek za ležerniji pristup.Poznajem neke kolegice i kolege koji su dobri voditelji, ali puno lošiji spikeri, ali i one u obrnutoj situaciji. Naravno, idealno je odlično raditi oboje, ali mislim da se uz puno rada može i popraviti ono u čemu „kiksaš“. Omjer talenta i upornosti je, čini mi se, prilično individualan i ovisi o količini talenta, jer jedino s njim u početku i raspolažeš. Imaš li ga manje, ali radiš na sebi, učiš, ispravljaš uočene greške, doći ćeš sigurno do boljih rezultata nego onaj kojem su u startu dali privid da je već dovoljno dobar i da ne treba puno toga mijenjati. Mislim da uspjeha preko noći nema, bar ne onog pravog. Pa moraš nekako dokazati da si doista dobar, a zar se to može na prvu? Ili drugu? I uz silnu konkurenciju koja je, priznajmo, prisutna upravo zbog svog rada. Zato, dragi moji, rad, rad i samo rad... I razvijanje u svim mogućim smjerovima, koliko je to izvedivo.
Ne mogu sa sigurnošću znati što bih rekla svom djetetu kada bi željelo postati spiker. Osobno obožavam taj posao i iako sam u jednom trenutku napustila siguran posao zbog ovoga što sada radim, nisam to požalila ni u jednom trenutku. I znate što? Učinila bih opet isto!