KAKO BI TREBALI GOVORITI HRVATSKI MAGARCI? Na takva i slična pitanja pokušali smo odgovoriti profesoru Žaniću koji je našu sinkronizaciju animiranog filma Shrek 1 nahvalio u svojoj knjizi. Ovdje donosimo citat iz knjige, a profesoru Žaniću zahvaljujemo na njegovim zanimljivim lingvističkim analizama.  Za razliku od nastavaka, prvi film o Shreku (2001) u hrvatskim je kinima prikazivan samo sa (standardnojezičnim) titlovima, ali kada je televizijska kuća RTL otkupila prava i 2006. odlučila prikazati cijelu trilogiju, ocijenjeno je da treba sinkronizirati i prvenac, što je povjereno privatnom studiju Project 6 u Zagrebu. Iako su drugi i treći film u međuvremenu zadali jezične okvire koji su postali dio javne percepecije likova, redatelj i producent Nikola Klobučarić odlučio se na promjenu glumačke postave, ali i na nešto drugačiju stilizaciju idiolekata glavnih likova.Budući da u izvorniku Mike Myers kao Shrek "glasovno interpretira škotskoga brđanina", u novoj je podjeli glumcu Aleksandru Cvjetkoviću namijenio idiom "pravog seljaka zemljoradnika iz srca Like", što očito drži hrvatskim regionalnim i sociokulturnim ekvivalentom škotskoga gorštaka, Highlandera. Ma koliko takve ocjene nužno bivale subjektivne, Klobučarić je jedini koji je izrijekom uspostavio konkretnu ekvivalenciju između dviju sociokulturnih, samim time i jezičnih činjenica, jedne anglo-američke i jedne hrvatske. Samu pak Cvjetkovićevu sinkronizaciju držim najboljom u cijeloj građi: dikcija je besprijekorna, tempo i glasnoća usklađeni s raspoloženjima lika, a idiom dosljedno i prirodno realiziran na svim razinama. S koliko je duha i jezičnog osjećaja posao obavljen možda najzornije pokazuje sljedeći detalj. Trapav i stidljiv, Shrek ipak odluči Fioni iskazati pažnju, pa ubere cvijeće i vježba što će reći, uključivši formulaciju da je ubrao cvjetuljak. To je za nj nježan deminutiv, to izraženiji što je u kontrastu s čestim augmentativima u njegovu idiolektu. Za jezični osjećaj izvornoga govornika tvorbe sa sufiksom -uljak uglavnom su stilski deprecijativno obilježene (crvuljak, čovuljak, pjesmuljak, tekstuljak, kao i one sa srodnim -juljak tipa čovječuljak, knjižuljak itd; Babić 2002: 111), te bi se u takvu romantičnu kontekstu spontano očekivali oblici cvjetić ili cvijetak. Tim supostavljanjem očekivanoga i ostvarenoga, cvijetka i cvjetuljka, fino je naznačen kontrast u stilskim vrijednostima između Shrekova organskog idioma, koji izgrađuje vlastitu skalu stilskih konotacija, i suptilnijih konotacija kakve u kompleksnim komunikacijskim okolnostima razrađuje standardni jezik kao svjesno kultiviran varijetet. Prof.dr.sc. Ivo Žanić
Kolekcija linkova o knjizi i autoru: Jutarnji.hr - http://www.jutarnji.hr/ne-svadamo-se-samo-mi-oko-jezika-crtanih..
| Ivo Žanić (Split, 1954) izvanredni je profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje predaje kolegije iz sociolingvistike i stilistike. Prije toga je radio u novinstvu i izdavaštvu, te kao slobodni pisac i istraživač, među ostalim i kao urednik časopisa Erasmus. |
