Spikeri

Glasovi koji se ne zaboravljaju


Zašto baš treba čitati debele knjige s puno slova?

 

 Prošlo je 84 godine otkad se na malobrojnim radio aparatima u Hrvatskoj prvi put začulo – “Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb”. Radio su imali tek rijetki jer prijemnik je bio skup. Na cijelom području tadašnje Hrvatske, 1926. kad se počeo emitirati radio je imao – zamislite – samo 290 pretplatnika.

Radio

I dok se na našim prostorima tek učilo kakva je to vražja novotarija, u Londonu su se već radili pokusi sa slikom. 1925. prvi je put televizijska slika otputovala u eter – doduše samo nekoliko metara, ali bio je to vrijedan početak.
Kad je radio u Hrvatskoj navršio 30 godina u svijetu je postojalo već mnogo televizijskih stanica. 15. svibnja 1956. u njihovo je društvo ušla Televizija Zagreb. Onih nekoliko sretnih vlasnika skupih televizijskih prijemnika moglo je gledati reemitiranje talijanskog programa RAI 1, a nekoliko mjeseci kasnije uživo je emitiran prijenos otvaranja Zagrebačkog Velesajma.

 Televizija je bila velika novost u svakodnevnom životu. Po cijeloj zemlji ispred trgovina s tehničkom opremom su se skupljali ljudi i gledali televizijski program, a vlasnici televizijskih prijemnika svake su večeri imali goste – po nekoliko obitelji skupilo bi se i gledalo što se to događa u svijetu.
Kao i danas – televizija je stvarala zvijezde. Prve prave zvijezde koje i danas pamtimo televizijske su spikerice i voditeljice koje su svojim licima i glasovima obilježile desetljeća televizijskog programa.
Gordana Bonetti, Jasmina Nikić, Helga Vlahović, Željka Fattorini, Vesna Spinčić, Ksenija Urličić radile su i na radiju i na televiziji. Vodile su vijesti i ozbiljne emisije, ali i festivale, zabavne i obrazovne emisije.
Iza njih su bili završeni fakulteti  te dugačak, mukotrpan i neprekidan rad na poboljšanju govora i izražavanja. Od njih se nije tražila neka posebna ljepota – već ugodan i školovan glas, kultivirani govor, poznavanje hrvatskog i stranih jezika. Ali najvažnija kvaliteta bila je uvjerljivost.  Od njih se tražilo da im gledatelji vjeruju, i one su to postizale – uvjerljivošću, ljubaznošću i elegancijom.
Jasmina Nikić, stručnjakinja za lingvistiku, ustanovila je televizijsku službu za jezik i govor.
Željka Fattorini, voditeljica nekad slavnog Nedjeljnog popodneva i Dobrog jutra, privlačila je gledatelje toplinom i opuštenošću.



  A tko bi ikako mogao zaboraviti Helgu Vlahović koja u novogodišnje jutro već desetljećima komentira koncert Bečke filharmonije? Nije ni čudo da su je televizijski gledatelji izabrali za televizijsko lice prošloga stoljeća.
Nije lako biti spiker ili voditelj. Ne smije se pogriješiti u čitanju stranih imena, treba se paziti da se grad ne smjesti u krivu državu, mora se znati tko su predsjednici stranih država, ministri vanjskih poslova. Opća kultura mora vam biti u malom prstu.
A ako želite biti televizijski voditelj, iskusne voditeljske zvijezde kažu – morate znati i bonton. Ne prekidajte sugovornike, odnosite se prema njima dobronamjerno i s poštovanjem. Čitajte novine, čitajte knjige (pogotovo one debele, s puno slova), učite strane jezike, radite na sebi. Možda je i pred vama zvjezdana karijera!

 

napisala:
Vanja Valčić, novinarska zvijezda astronomskih razmjera

 

Natrag na Spikeri

Komentirajte


Komentari (0)