Opis glasa:
svjež, ugodan, nenametljiv, lako prepoznatljiv
hrvatski
mladenački- studentica
Radio mreža, Radio 101
Glasovne vještine:
razgovor je snimljen 08.05.2009.
Sve je počelo s frizurom
Moj početak u svijetu reklama dogodio se sasvim spontano. Kada mi je bilo nekih 19 godina, prije nego što sam počela raditi na radiju kao novinaraka, vidjela sam na nekom stupu oglas u kojem su tražili nove vokale za reklame. Javila sam se na audiciju i nakon nekoliko mjeseci javila se jedna agencija, a ja sam snimila svoju prvu reklamu. To je zapravo jedina reklama koje se sjećam; ide nekako ovako: ''Jednom kad ste postigli frizuru baš kakvu želite..''
Uskoro sam ostvarila svoj veliki san – počela sam raditi na radiju. Logičan slijed ;) Naime, oduvijek sam voljela čitati novine na glas u wc-u i pjevati ispod tuša. U kupaoni se bolje čuješ i nazreš što štima, a što ne. Naravno, i jeka u kupaonici pomaže. Pločice su Bogom dane.
Ego trip na minimumu i svinjske polovice na akciji
Ni nakon trinaest godina u ovom poslu, nisam navikla na svoj glas. Kad čujem svoju reklamu, uvijek sam pomalo ushićena i svoju kćer Maru često pitam: "Tko je to, jel' to mama?". Još je dovoljno mala da na takva pitanja ne okreće očima.Za ovaj posao, kao i za svaki drugi, moraju postojati određene predispozicije; ja ga stvarno volim, kažu da imam talenta, ali nemam dovoljno čistu dikciju i imam problema s naglaskom. No, uz ljubav i dugogodišnji rad, stekneš praksu koja dovodi do rezultata. Odnos talenta i rada je, po mom mišljenju, pola-pola, a u svemu veliku ulogu igra ego. Ako ti uletiš s mišlju ''ja ću to snimit' kao od šale'', a s druge strane stakla sjedi netko za koga dva sata ponavljaš jednu te istu rečenicu, nerijetko i samo riječ, tada moraš imati jako dobre živce i svoj ego pretvoriti u karikaturu. Pa ipak, često sam upravo ja ta koja traži ponavljanje, a trema je, unatoč dugogodišnjem stažu, još uvijek tu. Moje mi reklame, međutim, ne sjedaju uvijek ugodno. Na primjer, kad se vozim u autu, pa nakon dobre pjesme čujem svoje histerično nabrajanje cijena svinjskih polovica, napitaka ili galanterije, ne sviđa mi se - pa da sam to sto puta ja.
Koliko stižem, pratim i kako ovaj posao rade kolege; slušam i učim. Rijetko dijelim savjete, jer me ljudi u pravilu ne doživljavaju dovoljno iskusnom, ali volim pomoći i, ako mi se pruži prilika, uvijek ću rado utrčati sa savjetom. Sama nemam nekog posebnog mentora, već me usmjeravaju radijski kolege, primjerice Renata Belc. Meni je u priči vrlo važan taj feedback.
Muž kritičar, kolege uzori i usmena predaja
Kad je riječ o adresama za mlade talente, to su web stranice brojnih studija, koje je danas u Zagrebu stvarno lako naći. Ipak, mislim da osobni kontakt i usmena predaja i danas najbolje funkcioniraju – po onoj "ljudi smo...", Mislim da se svatko tko zaista želi biti spiker, tko vjeruje da su njegove WC-priče dovoljno dobre za javnost – treba okušati i izvan kupaone.
Je ne regrette rien (Ne žalim ni za čim)
Da mi moja Mara jednog dana kaže: ''Mama, hoću biti spikerica'', ne bih imala ništa protiv; to je svijet u kojem ima puno interakcije i zanimanje koje bih joj čak i preporučila.
Na kraju krajeva, da vratim film unazad, ponovo bih uzela taj letak sa stupa. Nemam ništa zbog čega žalim, osim možda što ranije određene ljude i emisije nisam uzimala kao referentne za ovaj poziv. Ali to činim danas, a tek sam na početku. ;)
Komentirajte