Hrvatski jezik

Get the Flash Player to see this player.

JASNA BILUŠIĆ

objavljeno 16.04.2009. | pogledano 9,709 puta
JASNA BILUŠIĆ

...topao glas...

   
Get the Flash Player to see this player.



Opis glasa:
baršunast, nježan, topli, ženstven
 
Jezik:
hrvatski, engleski, francuski

Dijalekti:
 
Starost glasa:
mladenački

Radno iskustvo:
kazalište Komedija, HRT

Glasovne vještine:
pjevanje, gluma

 Sviđa vam se kako zvuči Jasna?

 


razgovor je snimljen 18.5.2009.

 
 
Kako i zašto spiker?

Kada sam počela raditi spikerski posao, negdje krajem osamdesetih (Isuse!), moram priznati da nisam puno o njemu znala. Ljudi koji su me angažirali valjda su držali da zbog svoje glumačke, ali i glazbeničke profesije mogu obaviti povjereni im zadatak, a budući da je trebalo i otpjevati dobar dio reklama, bila sam im valjda jeftinija, haha... Poslije su uslijedile i reklame bez pjevanja, a ja sam lagano počinjala shvaćati svoju zadaću i polako počela uživati u čaroliji reklama. Doista, sada kada vratim film unazad, sjećam se da sam kao klinka strašno voljela tadašnji EPP, jer je bio veseo, dinamičan, pun glazbe... Vidiš, vidiš!
U devedesetim sam već bila „iskusna spikerica“, dok su se same reklame, sukladno našem naglom otvaranju stranom tržištu, u našoj percepciji mijenjale strahovitom brzinom, obilovale su novim tehničkim trikovima, kompjutori su uzeli maha, a ideje su bile sve luđe i i duhovitije. Moram priznati da me taj posao od samog početka beskrajno zabavljao, ali i zadovoljavao moje male profesionalne interese, jer sam radeći ih, istovremeno kultivirala svoj glas, usavršavala dikciju, razvijala maštu i osjećaj za detalj.  Svidjelo mi se što sam upoznavala najrazličitije ljude, od zahtjevnih klijenata, preko ludih copywritera, pa sve do vještih tonaca; puno profesionalaca i zanimljivih likova stoji iza reklame!Radeći ovaj posao, čovjek stekne uvid u nemilosrdni svijet marketinga i njegovu moć, a nakon te spoznaje ništa oko tebe više nije isto.
 

„Iz paštete“

Jasna BilušićČesto mi kolege glumci kažu da me non-stop slušaju, da sam prava napast, da mi prepoznaju glas i u shopping centru i u automobilu; time mi zapravo komplimentiraju jer je u ovom poslu jako važno biti prepoznatljiv. Polako sam shvaćala da zapravo jako malo glumaca ima sposobnost spikiranja: stvar je valjda u pravom omjeru tj. doziranju glumačkog u kontekstu marketinške poruke, koja pak ima svoje zakonitosti i kojoj je sugestivnost presudna, a svaki višak smeta. Moram priznati da sam ovaj posao naučila sama, u početku osluškujući kolege, potom prateći strane reklame, ali i poštujući zahtjeve i želje klijenata i copywritera, jer oni na kraju krajeva znaju što hoće i imaju pravo to tražiti. No, bilo je svega. Jednom sam radila za klijente iz Koreje koji, naravno, nisu znali ni riječ hrvatskog, no uporno su od mene tražili da im ponudim još verzija, pravu intonaciju i emociju koju naravno nisu znali imenovati, pa smo se tako „natezali“ dobrih dva sata. Na kraju su oduševljeno prihvatili verziju za koju se ispostavilo da je identična onoj prvoj snimci ili „first take“-u, koja se i inače pokaže kao najbolja jer je u pravilu svježa i intuitivna. Posebno pak zadovoljstvo pružaju reklame, uglavnom radijske, u kojima se glume karakteri, neka situacija, pravi mali dramoletići, a kad je naručitelj k tome još i otvoren za nove momente, a mi se razigramo, znamo na kraju umirati od smijeha, a bogme i slušatelji!

Spasimo naš jezik

Osobno, jako poštujem hrvatski jezik, on mi je kao glumici osnovna alatka, volim ga i branim u današnjim trenucima krize kada se po njemu gazi, svaštari, bogohuli i oskvrnjuje, a sve zbog neznanja, nebrige i sveopće ignorancije. Još se vodi rat jezičarskih klanova, vlada kaos ponuđenih referentnih gramatika i pravopisa, hrvatski se pokušava što više distancirati od nekadašnjeg hrvatsko-srpskog i u tom pokušaju često stradava i, po mom skromnom mišljenju, više gubi negoli dobiva. (Evo samo jedan mali primjer: šamar je riječ koja se redovito od strane lektora zamijejnuje riječju pljuska, no kvalitativno to nisu sinonimi. Šamar drugačije zvoni, drugačije boli i ima drugu težinu od pljuske. Sve u meni se bori kad se moram povinovati takvim i sličnim lektorskim prisilama.) Spas i smisao jezičari povremeno nalaze u povijesnim oblicima i arhaizmima, što mi se čini više no besmisleno. Jezik je živa stvar koja se neprestano mijenja i obogaćuje. A mi upeli iz sve snage osiromašiti ga, izbacujemo riječi „sumnjivog“ porijekla, lišavamo se bogatstva sinonima, dijalekata i izraza kojima vrvi naš divan i bogat hrvatski jezik. U konačnici to rezultira neprirodnošću i potpunom impotencijom jezika, najvidljivijoj upravo u domeni kazališta i filma. Pa i u reklami, ako baš hoćete. Standardni jezik postoji svugdje, u svim zemljama i na svim televizijama i uči se u školama, ali njime u prvom redu moraju vladati ljudi koji rade u javnim medijima kao što su televizija, radio i novine. Danas, kada se čita manje no ikada, a škola nam je takva kakva jest, upravo je televizija odgovorna za očuvanje hrvatskog jezika i njena je dužnost da se pri odabiru ljudi koji se pojavljuju na ekranu i obraćaju se naciji pobrine i za njihovu adekvatnu edukaciju. Slažem se da voditeljice moraju biti mlade i atraktivne, ali ne i neobrazovane. Naglasci su pak zaseban problem: trenutno na televiziji možete čuti hrpu nepostojećih, najkrivljih mogućih akcenata, ja ih zovem „mađarskim“, za koje mi uopće nije jasno kako su nastali i to iz usta ljudi koji bi prije od svih morali znati pravilno govoriti. U vrijeme mog školovanja svi tekstovi, i proza i poezija, u čitankama hrvatskog jezika za osnovnu školu bili su akcentuirani, molim lijepo. Osobno, povremeno vodim male borbe s klijentima oko pojedinih naglasaka i da bih izbjegla rasprave, sve češće nosim sa sobom i rječnik naglasaka. A priznajem, upozorim i kolege spikere ukoliko uočim neku grešku. Vrlo često kada se sretnemo po studijima razgovaramo o jeziku i trudimo se biti jedni drugima korektiv. Kada spikiram neku reklamu, prvo pitam gdje će se emitirati, jer jednostavno moram misliti na to da će možda zagrebački naglasak smetati slušatelju u npr. Dalmaciji ili Slavoniji. Ali, recimo, na Stojedinici je potpuno normalno da svi govore zagrebačkim slangom, pa ću i ja prilagoditi jezik stilu koji ga krasi.

Sama svoj kritičar
Jasna BilušićViše od pola svog života provela sam u studijima, i poznajem svoj glas u svim varijantama. Ipak, kada čujem svoju reklamu u emitiranju, napnem uho: prvo-je li dobra, drugo-koja je verzija odabrana, treće-kako je smiksana i na koncu-kakva sam sama sebi. Zadovoljstvo je čuti kad se sve dobro složi i kad se reklama vrti u prime-timeu: to znači da je obavljen dobar posao!

Ako se prepoznajete...
Što je potrebno da se postane spiker? Uz one klasične uvjete - radiofoničan glas i dobra dikcija, inteligencija i obrazovanje nisu na odmet. Uz to, sluh, snalažljivost, prilagodljivost, mašta, osobnost i pouzdanost. To su, po mom iskustvu, elementi koji spikeru daju prednost i omogućuju mu trajanje u poslu. Spikiranje, kao i sve na ovome svijetu podliježe mijeni. Stoga i ja osluškujem nove trendove, pratim nove glasove, primijećujem nove fore – učenju nikad kraja! Iako imam prepoznatljiv stil, trudim se proširiti svoje mogućnosti upijajući rad kolega, kako domaćih tako i stranih.

Prekrasne šarene reklame
Uživam otići na „Noć gutača reklama“ i iz godine u godinu pratiti kako se reklame mijenjaju, kako prate duh vremena ili ga anticipiraju. Divim se autorima reklama koji konstantno pomiču granice i utječu na suvremenu umjetnost, film, vizualnu umjetnost, glazbu, kako mijenjaju i naš mali konzumentski svijet, a s njim i nas, htjeli mi to ili ne. Stoga osjećam zadovoljstvo što, makar u svom malom segmentu, pripadam toj divnoj čaroliji – svijetu reklama.
 


 

Galerija


Natrag na Hrvatski jezik

Komentirajte


Komentari (1)

  1. #1 22.05.2009 u 19:01 Mirko

    VIP glas

    eeee pa to je ona teta koja kaže "dobili ste VIP sekretaricu"
    cool