Opis glasa:
ugodan, senzualan, ozbiljan, jasan
Jezik:
hrvatski
Dijalekti:
Starost glasa:
srednja dob
Radno iskustvo:
Hrvatski radio, HTV, OTV
Glasovne vještine:
pjevanje (alt)
Hrvatski radio, HTV, OTV
Glasovne vještine:
pjevanje (alt)

razgovor je snimljen 18.5.2009.
Jazz i logopedija
Za posao spikera sam se odlučila zbog zanimanja za govornu komunikaciju, što potvrđuje moja vokacija. Diplomirala sam i magistrirala logopediju. Godinama istražujem govorni i pjevani glas. Sada pišem doktorat. Najviše me zanima vokalna estetika. K tomu, pjevam jazz. To je moja velika strast. Inače, sjećam se da sam kao djevojčica po zidovima zgrade kredom crtala televizor sa spikericom na ekranu. U vrtiću i osnovnoj školi stalno sam nešto vodila, zabavljala prisutne, najavljivala, što sam kasnije u životu doista radila – uređivala sam i vodila radijske jazz-emisije, vodila emisiju za djecu i mlade na OTV-u, jazz-emisiju na HTV-u, a sada sam spikerica Hrvatskoga radija.
Kako postati spiker?
Nije lako postati spiker. To dokazuju audicije na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj televiziji. Od više stotina prijavljenih kandidata i nakon par krugova izbora, posao dobiva tek jedan kandidat ili dvoje, rijetko tri ili četiri kandidata. No, događalo se i to da ne prođe nitko! Hijerarhija govornih slojeva koji se procjenjuju je sljedeća: boja glasa, dikcija, prozodija (naglasci) riječi i rečenica pa bi kandidat za spikera trebao imati zdrav, ugodan, fonogeničan glas i dobru dikciju, govoriti standardnim naglascima, te logično čitati, tj. interpretirati tekst. Sve to javnoga govornika čini kompetentnim i prezentnim.
Ima li kandidat za spikera bolestan, promukao glas, što stručno opisujemo različitim stupnjevima disfonije, ne može proći na audiciji čak ako u ostalim slojevima (dikcija, prozodija riječi i rečenica) funkcionira superiorno. Evo i jednog zanimljivog podatka. Znanstveno je dokazano da se slabije obrađuju i upamćuju podaci prezentirani promuklim glasom u odnosu na zdravi glas. Ta neugodna, bolesna ili promukla boja glasa je distrakcija za slušateljev mozak i otežava obradu govorne poruke. Isto vrijedi za izgovorne poremećaje. Oni odvlače pažnju s govornog sadržaja, šum su u kanalu. Uklanjanjem poremećaja glasa i izgovora bave se logopedi. I nikada nije kasno! Uz sve navedeno, spiker treba imati dobru opću i govornu kulturu, zatim visoku stručnu spremu poželjno iz područja društvenih ili humanističkih znanosti, tečno govoriti barem jedan svjetski jezik i pasivno se služiti barem još jednim, zatim poznavati pravila izgovora više jezika – engleskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, španjolskog, mađarskog, češkog, poljskog, ruskog, latinskog... Inače, spikeri su pomalo narcisoidne osobe, kao uostalom i svi drugi vokalni izvođači. Oni su vokalni ekshibicionisti. I to je jedan od „uvjeta“. Vole svoj glas, vole se glasati, vole se tako eksponirati. Istodobno su vrlo osjetljivi i samokritični kad je u pitanju taj isti glas.
Ima li kandidat za spikera bolestan, promukao glas, što stručno opisujemo različitim stupnjevima disfonije, ne može proći na audiciji čak ako u ostalim slojevima (dikcija, prozodija riječi i rečenica) funkcionira superiorno. Evo i jednog zanimljivog podatka. Znanstveno je dokazano da se slabije obrađuju i upamćuju podaci prezentirani promuklim glasom u odnosu na zdravi glas. Ta neugodna, bolesna ili promukla boja glasa je distrakcija za slušateljev mozak i otežava obradu govorne poruke. Isto vrijedi za izgovorne poremećaje. Oni odvlače pažnju s govornog sadržaja, šum su u kanalu. Uklanjanjem poremećaja glasa i izgovora bave se logopedi. I nikada nije kasno! Uz sve navedeno, spiker treba imati dobru opću i govornu kulturu, zatim visoku stručnu spremu poželjno iz područja društvenih ili humanističkih znanosti, tečno govoriti barem jedan svjetski jezik i pasivno se služiti barem još jednim, zatim poznavati pravila izgovora više jezika – engleskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, španjolskog, mađarskog, češkog, poljskog, ruskog, latinskog... Inače, spikeri su pomalo narcisoidne osobe, kao uostalom i svi drugi vokalni izvođači. Oni su vokalni ekshibicionisti. I to je jedan od „uvjeta“. Vole svoj glas, vole se glasati, vole se tako eksponirati. Istodobno su vrlo osjetljivi i samokritični kad je u pitanju taj isti glas.Omjer talent/rad
Mnogi misle da je za posao spikera bitan isključivo talent jer za to zanimanje i ne postoji formalna izobrazba. No, griješe. Vrlo su bitni rad i upornost. Spiker se ne rađa. Spikerom se postaje. Dugogodišnje iskustvo Hrvatskoga radija pokazalo je da stasanje spikera traje 4-5 godina. Taj podatak ističe komponentu upornosti i rada. Talent i bogomdan glas su bitni. Lijepo je imati prirodno dobro impostiran glas i zanimljivu, privlačnu boju glasa, zatim dobar izgovor, dikciju. To je prvo što kod govornika zamjećujemo. Standardno naglašavanje riječi i interpretaciju teksta uvrstila bih u onaj dio koji se uči iako i boja glasa i dikcija nisu nepromjenjive sastavnice. I njih se kultivira, što uostalom potvrđuju studiji glume i pjevanja. Da zaključim, talent je bitan, ali nije presudan. Potrebni su rad, intiman rad sa samim sobom, samokritičnost, stalno usavršavanje, samoobrazovanje, dobro mentorstvo.
Ljudi često pitaju kakav je osjećaj slušati vlastiti glas u eteru, u reklamama. Uzbudljivo je to! Današnje je tržište reklama veliko i kreativno pa se govorna izražajnost u njima proteže do gotovo glumačke interpretacije. Budući da su reklame vrlo kratke forme, izazov je iznaći optimalnu dozu izražajnosti kojom će one doprijeti do mozga slušatelja i upisati se ondje, stvoriti engram. To nije lako.
Čuti vlastiti glas u nekoj reklami i uopće u eteru u početku je neobično iskustvo, pokatkad čak šokantno jer se tada čujemo iz zvučnika te isključivo putem zračne vodljivosti, dok se pri govorenju čujemo i preko kostiju lubanje, koštanom vodljivošću koja pojačava niske frekvencije pa vlastiti glas čujemo nižim i tamnijim, i na takvu smo zvučnu sliku vlastitoga glasa navikli. Zato su prva slušanja vlastitoga glasa u nekoj reklami ili s bilo koje druge audio-snimke neobično iskustvo. No, brzo se priviknete.
Čuti vlastiti glas u nekoj reklami i uopće u eteru u početku je neobično iskustvo, pokatkad čak šokantno jer se tada čujemo iz zvučnika te isključivo putem zračne vodljivosti, dok se pri govorenju čujemo i preko kostiju lubanje, koštanom vodljivošću koja pojačava niske frekvencije pa vlastiti glas čujemo nižim i tamnijim, i na takvu smo zvučnu sliku vlastitoga glasa navikli. Zato su prva slušanja vlastitoga glasa u nekoj reklami ili s bilo koje druge audio-snimke neobično iskustvo. No, brzo se priviknete.
Čuti druge spikere
Ugodno je slušati spikere. Poštujem sve one koji rade taj posao jer znam da nije lak. Onima koji ga rade izvrsno, divim se. Govorno izvodilaštvo smatram gotovo umjetničkim pozivom. Kako je govor višeslojan, svaki je spiker u nekom sloju jači, bolji nego u ostalim. U tom smislu od svakog se spikera može ponešto naučiti pa su mi svi na neki način uzor.
Što određuje spikera?
Zamijetila sam da mnogi ljudi zapravo ne znaju što je to spiker. Misle da je to svatko tko govori na radiju ili televiziji, vodi neku emisiju. I novinari, i urednici emisija, i voditelji, i najavljivači govore pred mikrofonom, no oni nisu spikeri. Spikeri su uzorni, vrhunski profesionani govornici koji naglas čitaju različite vrste tekstova ponajviše za programske potrebe radija i televizije.
Oni su rijetki javni praktičari standardnog, književnog hrvatskog jezika. Ne sviđa mi se kada u reklamama čujem govornike koji miješaju dva naglasna sustava, ili pak kada riječi izgovaraju nepostojećim naglascima. Neprihvatljivi su i poremećaji izgovora. Tada se pitam tko angažira takve govornike.
Postoje kriteriji po kojima relativno brzo prepoznajete profesionalne spikere. Najprije zamjećujete glas, boju glasa. Spikeri imaju zdrav, kultiviran, milozvučan, primamljiv glas, posjeduju finoću, eleganciju u boji glasa. Zatim dolazi dikcija. U spikera je ona dobra, drugim riječima rad organa za artikulaciju je precizan i svi su izgovorni glasovi jasni. Nema sustavnih frfljanja, zapinjanja, odstupanja u izgovoru pojedinih glasova za što u logopediji postoji čitav niz stručnih naziva (sigmatizam, rotacizam, lambdacizam...). Spikeri poštuju standardni naglasni sustav. Čitaju tečno. Lako pratite što čitaju jer čitaju s razumijevanjem ističući ono što je bitno.
Oni su rijetki javni praktičari standardnog, književnog hrvatskog jezika. Ne sviđa mi se kada u reklamama čujem govornike koji miješaju dva naglasna sustava, ili pak kada riječi izgovaraju nepostojećim naglascima. Neprihvatljivi su i poremećaji izgovora. Tada se pitam tko angažira takve govornike.Postoje kriteriji po kojima relativno brzo prepoznajete profesionalne spikere. Najprije zamjećujete glas, boju glasa. Spikeri imaju zdrav, kultiviran, milozvučan, primamljiv glas, posjeduju finoću, eleganciju u boji glasa. Zatim dolazi dikcija. U spikera je ona dobra, drugim riječima rad organa za artikulaciju je precizan i svi su izgovorni glasovi jasni. Nema sustavnih frfljanja, zapinjanja, odstupanja u izgovoru pojedinih glasova za što u logopediji postoji čitav niz stručnih naziva (sigmatizam, rotacizam, lambdacizam...). Spikeri poštuju standardni naglasni sustav. Čitaju tečno. Lako pratite što čitaju jer čitaju s razumijevanjem ističući ono što je bitno.
Kako za bavljenje spikerskim poslom ne postoji formalna izobrazba u smislu srednjoškolske izobrazbe ili pak studija, mlade talentirane ljude najbolje je uputiti na audicije radija i televizije ne samo za posao spikera, nego i voditelja različitih emisija ovisno o osobnim interesima. Dobro je steći iskustvo u radu s mikrofonom. Inače, na Hrvatskom radiju postoji „spikerska školica“ kako je mi nazivamo. To je višemjesečna interna naobrazba odabranih kandidata, onih koji su prošli dva kruga audicije – najprije procjenu govornog statusa, a zatim provjeru općeg znanja, opće kulture te psihologijsko testiranje. No, pohađanje „spikerske školice“ ne garantira ulazak u tim spikera. Ta je školica zapravo treći krug audicije, konačni filtar.
Potencijalni kandidati trebali bi osvijestiti vlastiti glas i glasovne mogućnosti, kultivirati glas i izgovor. Dobro je uzimati privatne satove govora i pjevanja, baviti se pjevanjem solistički ili u zboru, pohađati glumačke, pjevačke, govorničke radionice, amaterski glumiti... Mnogo koriste konzultacije i vježbe s fonetičarima, logopedima, vokalnim pedagozima. Bitno je zanimati se za hrvatski jezik, gramatiku, pravopis, naglasni sustav...
Potencijalni kandidati trebali bi osvijestiti vlastiti glas i glasovne mogućnosti, kultivirati glas i izgovor. Dobro je uzimati privatne satove govora i pjevanja, baviti se pjevanjem solistički ili u zboru, pohađati glumačke, pjevačke, govorničke radionice, amaterski glumiti... Mnogo koriste konzultacije i vježbe s fonetičarima, logopedima, vokalnim pedagozima. Bitno je zanimati se za hrvatski jezik, gramatiku, pravopis, naglasni sustav...
Posao: spiker
Posao spikera je divan posao. I zahtjevan. I izazovan. Jezik se mijenja i te promjene kontinuirano treba pratiti. Osvrnite se samo na nove riječi i naglaske. Nadalje, proanalizirajte i usporedite današnje poželjne glasove i govornu prezentaciju s onima od prije 10, 20, 30, 40 ili 50 godina. Uočit ćete razlike, drugačiju «modu» glasa i govora. To je normalno. Vremena se mijenjaju pa se i vi kao spiker morate mijenjati i prilagođavati svoj govorni stil vremenu u kojem živite. Nešto što je bilo izvrsno prije 20 godina, danas više nije izvrsno. Dakle, želite li u tom poslu opstati i dugo ga uspješno obavljati, potrebni su stalno usavršavanje i učenje, samokritičnost, prihvaćanje tuđih kritika, sluh i otvorenost za novo, fleksibilnost... I naravno, bitna je vokalna higijena, stalna briga o zdravlju govornih organa.











Komentirajte