Hrvatski jezik

Get the Flash Player to see this player.

DARIO TODOROVIĆ

objavljeno 28.03.2012. | pogledano 7,295 puta
DARIO TODOROVIĆ

...dubok glas...

  
Get the Flash Player to see this player.



Opis glasa:
dublji, topao, sugestivan, empatičan
 
Jezik:
hrvatski

Dijalekti:
štokavski
 
Starost glasa:
mladenački, srednja dob

Radno iskustvo:
voditelj vijesti i novinar na Z1 televiziji; reporter na RTL-u (trenutno)

Glasovne vještine:
engleski
 
 Sviđa vam se kako zvuči Dario?

 


Početak je nateži

Moj je medijski početak bio najvrućiji mogući. S novinarskog faksa ravno pred kameru. I to vođenje vijesti. Bum. Moje medijsko krštenje nije moglo biti naglije, šokantnije i stresnije. Ali ni bolje.  Jer probilo je sve strahove koje sam prije toga imao ne samo od kamere, već i od mikrofona. Na te početke na Z1 televiziji sad gledam sa smješkom na licu. Sjećam se i čestih komentara kad sam pitao prijatelje ono famozno pitanje: „Kakav sam bio?“
„Izgledao si, pa 'ajde, relativno u redu. Malo si se nekako neprirodno smješkao. Kravata ti je čudno svezana, a i sako ti je jedno broj ili dva prevelik i malo je visio na stranu. Ma neću više uljepšavati, nisi ličio ni na što onako šlampav. Ali ajde, glas ti je bio super.“ Što je najbolje od svega, uvijek bih takve riječi primio kao kompliment. Jer glas sam u eteru oduvijek respektirao i primjećivao više od svega. Još otkad sam, kao mali, raširenih očiju i naćuljenih ušiju gutao dokumentarce. Super su uvijek bile te gazele koje su skakale uokolo i taj zločesti i podli krokodil koji je vrebao na njih žedne, ali nekako me uvijek više fascinirao taj glas. On me vodio kroz prerije i stepe jednako važno i uvjerljivo kao kamera. Stara HTV-ova škola dala je takve glasove kojima se jednostavno moram diviti. Miljenko Kokot, Drago Celizić i mnogi drugi, osobe su, za koje sam, kada sam ih slušao, uvijek mislio da bih i ja jednoga dana htio imati sličan posao. Samo kad bih imao takav glas...

Volim svoj posao

Moje mentorice, Dario Todorovićkoje neizmjerno cijenim, prepoznale su moj glas i prije od mene samoga. Od Mirele Matković koja me prva uputila u ljepote ovog posla i vjerovala u mene, sve do Dunje Lakuš koja me bez dlake na jeziku zna iskritizirati vrlo oštro i iskreno, ali na takav fini način da bih je poslije izgrlio. Jer najdraže od svega mi je ipak čuti dobru, pravu, dobronamjernu kritiku. Ima tu iskusnijih, pametnijih i ozbiljnijih od mene kojima  zahvaljujem na svakoj riječi, gesti ili pak ćuški koje su me učinile za nijansu boljim. Glas je nešto što zahtijeva njegovanje, stalnu vježbu i usavršavanje, ali to nije teško ako voliš raditi spikerski posao. A ja ga bez sumnje volim.
Slušanje svojih snimaka, nakon snimljene reklame, najave ili reportaže je najiskrenije, najteže i najneugdonije iskustvo pred samim sobom, ali bez sumnje i najbolje. Jer malo tko može biti veći i oštriji kritičar od mene samoga.
Radni je tjedan reportera na televiziji naporan i uzbudljiv. Čak i kada je sve na terenu i poslije njega ispalo savršeno, ako je priča dobra, slika savršena, tekst zanimljiv, sve to malo vrijedi ako nije dobro pročitano. A ja jednostavno volim čitati. Zato, kad sjedne neki
angažman nakon prenapornog radnog tjedna, on dođe kao zadovoljstvo i nešto što rado činim. Nikako ne kao posao.

Galerija


Natrag na Hrvatski jezik

Komentirajte


Komentari (0)